Kreiranje standarda podrazumijeva kombinaciju poku?aja pasivnog (opisnog, iskustvenog) definiranja stanja i aktivnog normiranja odnosno zadavanja smjernica (programa rada). Kada se bavi biomedicinskim pitanjima, bioetika je bli?a kodifikaciji od etike, pa je za o?ekivati da sli?an potencijal mo?e imati i u okvirima svoje ekolo?ke orijentacije. Preto?iti teoriju u praksu, me?utim, nije lako i ?esto zavr?ava na na?elima odve? op?enitim za djelovanje (Jahrov ?Bioeti?ki imperativ“; na?ela duboke ekologije A. Naessa; Potterova ?Deklaracija o geoterapiji i globalnoj bioetici“, ?Pet faza razvitka okoli?ne bioetike“ ili ?Bioeti?ki kredo u ?est to?aka“ i sli?no). Neusporedivo originalnije i zna?ajnije su, stoga, Potterove ?To?ke o kvaliteti okoli?a“ i ?etiri upute ?eko-op?inama“ osniva?a ?Prirodnog koraka“, Karla-Henrika Robèrta. U analizu i raspravu o u?inkovitosti navedenih poku?aja optimizacije ?ovjekova odnosa prema okoli?u ovo ?e izlaganje uvrstiti osnovnu ideju projekta ?Europske bioetike na djelu“ – da se u?enje F. Jahra i V. R. Pottera preto?i u direktive liderima jedinica lokalne samouprave, koje bi, popisane i prodiskutirane u ekspertnom krugu, a potom verificirane me?u lokalnim stanovni?tvom, prerasle u ?bioeti?ke standarde“, onoliko konkretne i uporabljive koliko to plemenita utopijska ideja bioetike uop?e mo?e biti.
展开▼
